Homo demonius

Ubijaju me ove ljetne vrućine. Zaista.

Sjedim na balkonu, negdje oko 14.30 sati, pušim, gledam u daljinu (ili barem želim gledati, ali mi pogled blokiraju neboderi) i razmišljam si malo. Blok za skiciranje je na stolu do mene, olovka se odavno otkotrljala na pod, ali nema veze. Inspiracije nema. Sklapaju mi se vjeđe.

Sasvim iznenada, jedna misao mi više ne da mira, i totalno se razbudim.
Približavam cigaretu ustima, udišem, ispušem, gledam dim kako nestaje...

Evo, jučer smo bili vani, u našem omiljenom kafiću, frendovi moji i ja. Jedan poznanik je slavio rođendan i zvao nas, pa smo si rekli 'Zašto ne? Besplatna cuga! :D '
Nije bilo ni 'b' od besplatne cuge, tek toliko, ali nema veze. Čak nije bilo niti toliko zabavno.

Napokon je došlo vrijeme da se ide doma, i a hvalim sve živo i neživo na tome jer bi me smrt sigurno dočekala tamo.
Ništa, pozdravljam ljude, neke po dva-tri puta, i izlazim s terase, gdje me dočeka nešto nadasve spektakularno.

Na barskoj stolici koju je iznio van, jedan moj poznanik sjedi u svom kožnom kaputu, zakopčan, sav jadan crven u licu. Meni ništa nije jasno, ne shvaćam ni kope ni špade, dolazim do njega, pogledam ga, prasnem u smijeh i upitam "No, ča ti j z otin, ča ti ni teplo?"
Ovaj me pogleda kao da sam alien s Marsa i odvrati "Jesam li ja pravi death metalac ili nisam? Ti to također trebaš znati.", pogledavši me kao da mi fali koja daska u glavi zato jer se moja malenkost nije odvažila po temperaturi +30 Celzijusa obući kožni kaput inače namjenjen za nošenje po zimi.
"Gle, ja ne moran okolo furati kožnjak usred leta da moren pokazati da san čru." jednostvno odvratim, slegnem ramenima i odteturam dalje, proklinjući sve ispred i iza sebe jer ne mogu doći do upaljača.

E sad, upravo to mi nije jasno - očito je da je patio koliko mu je toplo bilo, znoj se slijevao iz njega kao da je on fiksni dio Nijagarnih slapova, ali ne, gospodin ne skida kožnjak.
Tko sam ja da mu sudim... Očito nisam dovoljno, er, 'čru'.

Evo, dolazim do slijedećeg, napokon poanta ovog posta.
Zašto dio populacije odan metalu pati od boljke zvane 'trueness'? Što, postat ćeš bolji u svemu čega se latiš ako furaš kožnjak i marte usred ljeta?
Dobro, i meni fali koja daska u glavi kad izađem van u podne od glave do pete u crnom, ali... Ne pada mi niti na kraj pameti da još dodatno obučem jaknu.
Ali svejedno - zašto je ljudima to toliko bitno? Pa svejedno će te svi voljeti ako obučeš jaknu usred ljeta ili ne ako si dobar kao osoba i pašeš im. Boli njih briga za tvoju garderobu.

Ne znam, možda mi fali nešto u svemu tome, nešto mi najvjerojatnije promiče.
No što je tu je i ne mogu protiv toga, vrlo očito. Moram još mozgati o ovom fenomenu.

08.07.2010. u 17:26 | 1 Ureži svoje zadnje riječi u zid | Odlomi komad zida | # | ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

<	srpanj, 2010
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Homo demonius

Within the depths of mortality

Linkovi

Teške gluposti koje sam pokupila okolo